Crveno je boja mog zivota

Zašto je na semaforu moga života uvijek crveno?

Čak i kada krenem, žuto me zaustavi u trenu i ne mičem se.

Stojim, očekujem, nada postoji ali je sve manja.

Natrag se ne vraćam, želim naprijed, naprijed, bilo kuda.

Ali svjetlo se ne pali.

Da li je to znak?

Moram li ostati tu gdje jesam i suočiti se sa svime prije nego što krenem dalje?

Opet proći sve pogreške i teške riječi, pogrešna djela, nepromišljene misli.

Zašto i čemu? Tko odlučuje o mojem putu? Zar nisam ja ta koja ima pravo ustati i otići? Zašto netko smatra da ima pravo koje nema? Ja sam svoja, ja sam ja, posve suočena s posljedicama svega što učinih.

Koliko će trajati ovo čistilište? U vječnost? Predugo.

Molim onoga tko gleda sve i zna sve, onoga tko si daje pravo odlučivati da uništi taj okov i pusti me, konačno. Odslužila sam svoje i crveno više nije moja boja.

Trigeminy303

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s